Društvene mreže i poremećaji hranjenja

U posljednjih nekoliko desetljeća došlo je do porasta stope prevalencije poremećaja hranjenja. To znači da u današnje vrijeme sve više osoba obolijeva od poremećaja hranjenja, a taj broj samo raste. Svjetska stopa prevalencije poremećaja hranjenja od početka 21. stoljeća do 2018. godine popela se s 3.4% na 7.8%. Čak i ako ne znate točno što je stopa prevalencije i kako se ona računa, vidite da je porast značajan.

Procjenjuje se da u svijetu oko 70 milijuna ljudi boluje od poremećaja hranjenja, a oni koji se najviše spominju su anoreksija nervosa, bulimija nervosa i prejedanje. Nije teško primijetiti da se to događa istovremeno s pojavom i razvojem društvenih mreža. Društvene mreže nisu toliko nova pojava, u raznim oblicima postoje već 20 godina, ali ono što jest novo su važnost i vrijeme koje im pridajemo. U početku su se one većinom koristile za dopisivanje s prijateljima ili ostajanje u kontaktu s osobama od kojih smo se, zbog različitih životnih okolnosti, razdvojili. Iako su i prije ljudi snimali vlogove i objavljivali slike, danas je to prešlo na novu razinu. Većina trenutno najpopularnijih mreža je vizualnog tipa i oslanjaju se na fotografije i snimke.

Najkorištenije društvene mreže u ovome trenutku su Facebook, YouTube, Instagram i TikTok, a spomenut ćemo i Twitter, Tumblr, Pinterest i Snapchat. Jako velik broj ljudi koristi više navedenih mreža te provode značajan dio svog vremena na njima. No, nije samo vrijeme važno kad se istražuje utjecaj društvenih mreža na osobe. Iznimno je važno na koji način osoba koristi određenu mrežu i kakav sadržaj konzumira. Na društvenim mrežama može se sudjelovati na mnogo načina, a neki od njih su samo gledanje i lajkanje tuđih objava, čitanje i pisanje komentara te objavljivanje vlastitog sadržaja.

Dio kulture korištenja društvenih mreža je i mogućnost prijavljivanja sadržaja kojeg smatramo štetnim, govora mržnje i vrijeđanja. O utjecaju medija i društvenih mreža na mentalno zdravlje njihovih korisnika provedena su brojna istraživanja. Određen broj tih istraživanja fokus pronalazi upravo u poremećajima hranjenja. Vrlo je važno za napomenuti da su većina ispitanika mlade žene, no poznato je da su i muškarci te osobe bilo koje dobi izloženi utjecajima društvenih mreža.

Smatra se da je idealno tijelo za žene vrlo vitko i tanko, bez previše oblina, pomalo androgino, ali opet ženstveno. Za muškarce je poželjno da su visoki i mišićavi, da se vide snaga i muževnost. Problem je u tome što većina ljudi prirodno ne izgleda tako. Naravno, na društvenim mrežama je moguće uređivanje fotografija i korištenje filtera, ali u stvarnosti toga nema pa je mnogim ljudima jedina opcija promjena oblika tijela. Za to postoje brojni vodiči i inspiracije, od naizgled bezazlenih snimki vježbanja na YouTubeu do vrlo štetnih pro-ana blogova na Tumbiru.

Na gotovo svim društvenim platformama moguće je pronaći sadržaj koji potiče ljude na „zdrav“ život, a to se najčešće odnosi na fizičku aktivnost i posebnu prehranu. To ne zvuči štetno, kako bi video nekoga tko vježba mogao biti opasan? Problem je u tome što će osoba s poremećajem hranjenja opsesivno gledati taj sadržaj i sve će shvatiti vrlo ozbiljno. One „šale“ o ljetnom tijelu više nisu smiješne (ako su uopće ikada bile). Ipak, za većinu gledatelja ovakvih sadržaja, oni nisu izravno povezani s poremećajima hranjenja, za razliku od pro-ana i pro-mia sadržaja. Takve objave promiču poremećaje hranjenja i smatraju ih poželjnima. Prema njima se odnose kao prema stilu života, a ne bolesti koja treba biti liječena. Korisnici većina platformi trebali bi biti zaštićeni od takvog sadržaja zato što se on smatra štetnim te ga je moguće prijaviti, ali, nažalost, takav sadržaj i dalje postoji.

Ako Vam ovi pojmovi nisu poznati, pro-ana odnosi se na anoreksiju, a pro-mia na bulimiju. Moguće je pronaći profile koji su u potpunosti posvećeni motiviranju osoba da se izgladnjuju, pretjerano vježbaju i budu zahvalne na poremećajima hranjenja. Zvuk praznog želuca opisan je kao nagrada, kao pljesak, a moguće je pronaći i savjete kako se ne onesvijestiti. Poremećaji i njihovi simptomi često se koriste i kao šala. Nekima je taj oblik humora smiješan i neće se uvrijediti, ali za druge može biti opasan. Srećom, na društvenim mrežama ipak je češći anti-ana ili pro-recovery sadržaj. Anti-ana sadržaj je onaj koji se protivi pro-ana sadržaju i kritizira nametnuti idealni oblik tijela. Izravno se suprotstavlja društvenim normama i nerealnim zahtjevima. Pro-recovery sadržaj promiče oporavak i obično dolazi od ljudi koji se sami oporavljaju od poremećaja hranjenja ili su se već potpuno oporavili. To su obično savjeti, riječi podrške ili dijeljenje iskustava. Pokazano je da su pro-ana objave često crno-bijele te spominju depresiju i samoozljeđivanje te druge mentalne poremećaje, dok su pro-recovery objave često šarene i optimistične.

Također, na nekim društvenim mrežama, kao što je TikTok, autori sadržaja često stave upozorenje (trigger warning) prije nego što počnu pričati o ozbiljnim i osjetljivim temama te tako daju do znanja da će govoriti o određenoj temi i gledatelj ima priliku preskočiti taj video. Neki misle da je to nepotrebno i da „život nema trigger warning“, dok drugi kažu da im upozorenja pomažu i da su korisna. Ono što je sigurno poznato jest da na društvenim platformama postoji nebrojno mnogo profila, blogova, objava i komentara vezanih uz poremećaje hranjenja, bilo to izravno ili neizravno. Većina tog sadržaja nije namijenjena da bude štetna. Važno je da osoba pronađe sadržaj koji njoj ne šteti. Nažalost, osobe s poremećajem često traže upravo onaj sadržaj koji samo pogoršava stanje u kojem se nalaze. Na internetu ima zaista puno podrške i pomoći, samo je treba pronaći.

Autorica teksta: Nika Havrle, volonterka Centra BEA

https://unsplash.com/@gabriellefaithhenderson

 

IZVORI (LITERATURA):

https://www.singlecare.com/blog/news/eating-disorder-statistics/

Iva Jureković (2021), Internetsko ponašanje osoba oboljelih od poremećaja hranjenja

Dawn B. Branley, Judith Covey (2017), Pro-ana versus Pro-recovery: A Content Analytic Comparison of Social Media Users’ Communication about Eating Disorders on Twitter and Tumblr

Katarina Prnjak, Odnos nezadovoljstva tijelom i društvenih mreža  https://openjournals.ffzg.unizg.hr/index.php/psyche/article/view/30/37