Otkako znam za sebe znam i za riječ bucmasta. Još od malena sam voljela jesti; slatko, slano čak i zdrava jela. Ja to nisam smatrala problemom, ni ti sam imala zdravstveni problem, uvijek su to bile samo dvije tri kile viška. Tih nekoliko kila bi se vjerojatno izjednačilo u odrastanju. Problem je nastao kada su to drugi oko mene počeli primjećivati. Već negdje oko osme godine sam postala svjesna svog tijela i izgleda i pokušavala sam ga promijeniti, odnosno učinite se manjom.

U današnjem svijetu život bez ekrana je postao nezamisliv. Svi u džepu nosimo prijenosni uređaj na kojem su pohranjeni svi naši razgovori, uspomene, susreti i misli. Svakodnevno trošimo sate na korištenje interneta; kako bismo ostali u kontaktu s bližnjima, saznali vijesti u svijetu, pratili što ljudi rade, lakše učili i obavljali posao, ali i kako bismo si skrenuli misli s poteškoća u stvarnom svijetu. Društvene mreže su zabavne i korisne, ali što kada one postanu bijeg i uzrokuju negativne osjećaje?

Centar BEA predstavlja Ingrid Kocanjer, djevojku sa iskustvom borbe sa poremećajem hranjenja. Poslušajte njeno inspirativno gostovanje na YouTube kanalu Centra BEA na kojem govori o preprekama na svome putu ozdravljenja, nerazumijevanju vršnjaka i toploj podršci roditelja koji su bili uz nju u najtežim trenucima. Link: https://youtu.be/WtzhCX9--Xs?si=IFO4xj9V_KSl3nEn

Molimo pišite nam na beacentar@gmail.com dok ne otklonimo poteškoće na info@centarbea.hr

Dostupni smo i na broj 098 900 59 73

Hvala na razumijevanju!

Niste sami. Niste jedini. Niste zbog ovoga greška.

Oduvijek sam htjela biti kuharica, voljela sam kuhati, peći kolače i uživala sam u hrani te svojih, tada 174 centimetara i 70 kilograma nosila ponosno.

Do nedugo smo ja i mojih 174 centimetara nosili veliku bol i niske 52 kile. Društvene mreže unište pogled na svijet i ljude, pretvore nas u iskompleksirane robote koji žele savršeno, ali takvo što ne postoji. Onog dana kada počne postojati nešto savršeno, sve će nestati i od nesavršenosti će ostati samo prašina.

Često čujemo kako se oboljeli od poremećaja hranjenja srame svoga tijela, te pod svaku cijenu izbjegavaju situacije u kojima se izlažu pogledima okoline. Osim tijela, osobe s poremećajem hranjenja se znaju sramiti sebe, misleći da nisu dovoljno dobri da bi zaslužili ljubav, prijateljstvo ili prihvaćanje drugih.