Tema granica zauzima važno mjesto kada razgovaramo o odgoju i obiteljskom životu. Svi intuitivno osjećamo da su nam granice potrebne. One nam daju osjećaj sigurnosti, predvidljivosti i reda. U radu s obiteljima često se susrećemo s roditeljima koji teško uspostavljaju, a još teže zadržavaju granice, što dovodi do teškoća u obiteljskom funkcioniranju. Međutim, ovaj tekst nije o njima, nego o onim roditeljima na drugom kraju tog kontinuuma – onima koji se toliko grčevito drže pravila i „reda“ da više ne možemo govoriti o granicama koje štite, već o rigidnosti koja sputava.

Sve je započelo 2020. godine. Tada se sve u glavi promijenilo. Dogodio se preokret kojem se nikada nisam nadala, a još manje na način na koji mi se život od tog trena pa nadalje promijenio. Kroz svoje djetinjstvo nisam nešto previše razmišljala o svom tijelu. Bila sam poput većine ostale djece, fokus mi je bio na igri, druženju pa i škola mi je bila predstavljena kao prioritet od strane roditelja. Stalno sam se bavila nekom aktivnošću u slobodno vrijeme. Zapravo sam dobivala dosta komplimenata na svoj izgled; da sam visoka i vitka, da imam lijepe noge kao model, da sam ista mama...

Osjećaj zaostajanja vrlo je čest među mladima danas, a moram priznati da se i ja s njime dosta često susrećem u posljednje vrijeme. Život u modernom društvu na društvenim mrežama izgleda kao da svi putuju, imaju savršen posao, zaljubljeni su i uspješni i to sve već u ranim dvadesetima. Od mladih se očekuje da što prije završe fakultet, pronađu posao, izgrade karijeru, kupe stan, kuću, izgrade obitelj i slično.

Adolescencija označava razdoblje prelaska iz djetinjstva u odraslu dob. Događaju se nagle fizičke i psihičke promjene, a i promjene u okruženju. Adolescenti su sami po sebi osjetljiviji, te nije neuobičajeno donositi iracionalne odluke i ponašati se u skladu s emocijama. Ono što specifično karakterizira adolescenciju je odvajanje od roditelja i težnja za osnivanjem vlastitih odnosa, s prijateljima ali i s romantičnim partnerima. Često se u društvu može vidjeti da djeca počinju biti „posramljena“ svojih roditelja i bliskih odnosa s njima jer se na to gleda kao na nešto dječje.

Kreće posljednji ciklus prije ljetne pauze online nutricionističke grupe Centra BEA za osobe sa simptomima anoreksije, bulimije i nespecifičnog poremećaja hranjenja 

Ako ste zapeli u krugu dijeta i prejedanja, ako je vaš odnos prema hrani i tijelu obilježen strahom, krivnjom ili stalnim preispitivanjem “smijem li ovo jesti”, ova je grupa namijenjena upravo vama.

Dijelite li hranu na dozvoljenu i zabranjenu?

Osjećate li snažnu napetost kako se približava vrijeme obroka?

Pitate li se gdje je nestalo bezbrižno djetinjstvo igre u parkovima, loptanja i penjanja po drveću, i zašto sve više mladih pati od anksioznosti, depresije i poremećaja hranjenja, poslušajte predavanje "Generacija Z kao anksiozna generacija-između identiteta, odnosa i tijela" magistre ranog i predškolskog obrazovanja i apsolventice gestalt psihoterapije Mirene Franceković.