Emocije nas usmjeravaju, pomažu nam u odlukama i olakšavaju odnose s drugima. Ipak, mogu i otežati život, osobito kad su pogrešnog intenziteta ili trajanja za situaciju u kojoj se nalazimo. Tada nam treba samoregulacija emocija, sposobnost da emocijama upravljamo umjesto da one upravljaju nama.Samoregulacija ne znači negirati emociju ili pobjeći od nje. Počinje prepoznavanjem i prihvaćanjem onoga što osjećamo, u mislima i u tijelu. Zatim svjesno mijenjamo intenzitet emocije i biramo kako ćemo reagirati. Možemo zamisliti da smo gledatelj u kazalištu, a emocije glumci na pozornici.

Oporavak zato nije izgledao kao svečana odluka da od ponedjeljka više nikada neću napraviti isto, jer takvih sam ponedjeljaka potrošila dovoljno za nekoliko života. Izgledao je i kao pomalo apsurdan povratak u školsku klupu, samo što je udžbenik bio moj živčani sustav, a ispitna pitanja ona na koja prije nisam znala odgovoriti. Trebala sam najprije racionalno razumjeti što je tuga, zatim prepoznati da je osjećam, onda saznati što ona meni znači, a tek naposljetku ostati uz nju kad mi se učini da će me progutati.

Najavljujemo okrugli stol „Kreativne terapije u liječenju poremećaja hranjenja“ koji će se održati  14.11.2026. subota u 11 h  u Centru BEA, Ilica 106 a, Zagreb.

Sjediš na toaletu satima prije ispita? Odmah nakon poslane riskantne poruke? Čak i prije obične kave sa prijateljicom?

I ja.

... Jer bulimija je funkcionirala. To je njezin najokrutniji dio i razlog zbog kojeg mi nijedna priča o bolesti koja je prikazuje isključivo kao niz pogrešnih odluka nikad nije bila uvjerljiva. Kada bih počela jesti, ne običan obrok nego prejedanje koje je imalo vlastitu logiku i trajanje, sjedila bih pred televizorom, gledala seriju, film, bilo što, i došla do gotovo blaženog tupila.

Četvrtak, 5. studenoga 2026. u 19.30, Centar BEA, Ilica 106a, Zagreb

Sudjeluju dr. sc. Jelena Balabanić Mavrović, mag. psych. Martina Štrk Mijić i mag. psych. Ivana Kober Vrbat. Moderira Rea Rattinger, mag.soc.paed. Ulaz je besplatan.

Mnogi roditelji se pitaju: kako nismo prepoznali poremećaj kad je počeo? Zašto nismo reagirali ranije, zaustavili preskakanje obroka, odlaske u kupaonicu nakon jela, vaganje hrane i zapisivanje kalorija? Zašto smo joj dopustili da toliko vježba, hoda tisuće koraka, udalji se od nas? Da smo mi znali bolje, možda bi sve bilo drugačije?