Tjelesna slika predstavlja način na koji se doživljavamo, mislimo i osjećamo o vlastitom tijelu. Ona se ne sastoji samo od objektivne percepcije fizičkog izgleda, već je složen spoj misli, emocija, iskustava i društvenih utjecaja. Odnos prema tijelu razvija se kroz cijeli život i mijenja se pod utjecajem obitelji, vršnjaka, medija, kulture i osobnih iskustava.
Djetinjstvo – temelji tjelesne slike
Često se govori kako su poremećaji hranjenja iznimno iracionalni, a oboljeli vječno čuju isti rečenicu: ,,Ali ti si tako racionalna/pametna osoba, zašto si ovo radiš?"
I istina je, onima koji nisu to iskusili, nevjerojatno je teško shvatiti kako osoba može ići protiv svoje prirode i potreba.
Prijave na međunarodni kongres "Kad hrana boli: poremećaji hranjenja kod djece i mladih" na poveznici https://www.centarbea.hr/prijava-i-registracija-kongres
Moguće je sudjelovati naknadnim gledanjem snimke kongresa. Od četvrtka 19.2.2026. dostupne su snimke kongresa koje možete pogledati putem linka mjesec dana od uplate kotizacije.
Kao nastavnica u srednjoj školi svakodnevno razgovaram s adolescentima. Iako generacijski nisam toliko udaljena od svojih učenika, primjećujem da je moje odrastanje u nekim aspektima bilo drugačije. Kada sam bila njihovih godina, pametne telefone nismo imali, a društvene mreže bile su u svojim začecima. Kontakt s idealima ljepote koje je promovirala zapadna kultura odvijao se prvenstveno putem televizije i časopisa. Tu razliku ne ističem iz nostalgije, već zato što je važna za razumijevanje promjena koje su se u međuvremenu dogodile. Nekada je ideal ljepote imao distancu.
Poremećaji hranjenja i samoozljeđivanje su u visokoj stopi komorbiditeta, što se vidi u preklapanju pojedinih simptoma i obrazaca ponašanja, iako su u suštini vrlo različiti. Ono što im je slično, što oboje može nastati kao rezultat samo-kažnjavanja. Samoozljeđivanje se odnosi na svako ponašanje kojim si osoba namjerno nanosi ozljede ili bol kako bi se nosila s teškim osjećajima, bolnim sjećanjima, situacijama i iskustvima.