Volonteri pišu

Poremećaji hranjenja često su viđeni kao internalizirani i individualni problem koji utječe samo na oboljelu osobu i njeno psihičko i fizičko zdravlje. No, takvi poremećaji utječu na kvalitetu obiteljskog, društvenog pa i partnerskog odnosa. Jedan od glavnih simptoma poremećaja hranjenja je nezadovoljstvo svojim tijelom i tjelesnom težinom, što može dovesti do odbijanja intimnih odnosa. Često osoba ne želi ulaziti u veze jer njezine negativne, opsesivne misli zauzmu cijeli njen život.

U moru toksičnih poruka vezanih uz hranu i tijelo koje se svakodnevno šire društvenim mrežama, jedna mi je posebno zapela za oko – ona koja kaže da bismo trebali „odvojiti emocije od hrane“. Ta rečenica implicira da bi naš odnos prema hrani trebao biti gotovo matematički: trebamo izračunati koliko našem tijelu treba i disciplinirano mu točno toliko dati. Na prvi pogled to zvuči logično. Iako takav pristup u nekim okolnostima može biti koristan, svodeći hranu isključivo na brojke zaboravljamo važnu činjenicu – emocije i hrana povezani su od samog početka našeg života. 

Mladi su danas vrlo aktivni na društvenim mrežama i dok su mladićima interesi raznoliki, djevojke najviše zanimaju moda i ljepota. One često prate poznate osobe čiji ih životni stil ili način odijevanja inspirira. Praćenje primjerice modnih trendova može potaknuti kreativnost, pomoći djevojkama da iskuse različite stvari ili izađu iz zone komfora. Svejedno, postoji i druga strana društvenih mreža s kojom se djevojke često susreću poput body shaminga, uspoređivanja, nametanja idealnog izgleda, seksualiziranih poruka i slično.

Gledanje u ogledalo. Jedna od najčešćih aktivnosti osoba s poremećajem hranjenja. Ili izbjegavanje ogledala. Jedno od toga dvoje je sigurno.

Nekada želimo izbjeći sva ogledala i mjesta u kojima možemo vidjeti svoj odraz, ali ponekad nas ono mami i zadržava ispred sebe satima. Tada se vidimo kao drugu osobu koja zapravo ne postoji, ali je preslika naših nesigurnosti i rezultat je iskrivljenih misli zbog poremećaja hranjenja.

Mnogi ljudi koji boluju od poremećaja hranjenja izgledaju potpuno 'zdravo', a zapravo mogu biti u životnoj opasnosti. Glamurizacija se često hrani slikama ekstremne mršavosti, uspoređivanjem ili postavljanjem slika 'before and after'. Istina se krije u patnji koja se ne prepoznaje uvijek na vagi.

Anoreksija često se vidi kao ekstremna snaga volje jer on(a) 'samo želi biti mršav/a' ili prolazi kroz fazu jer se traži ili želi dobiti pažnju. Mnogi smatraju kako osoba svjesno bira da ne jede kako bi ostala disciplinirana i ustrajna u brojanju kalorija.

Tjelesna slika predstavlja način na koji se doživljavamo, mislimo i osjećamo o vlastitom tijelu. Ona se ne sastoji samo od objektivne percepcije fizičkog izgleda, već je složen spoj misli, emocija, iskustava i društvenih utjecaja. Odnos prema tijelu razvija se kroz cijeli život i mijenja se pod utjecajem obitelji, vršnjaka, medija, kulture i osobnih iskustava.

Djetinjstvo – temelji tjelesne slike