Volonteri pišu

Adolescencija označava razdoblje prelaska iz djetinjstva u odraslu dob. Događaju se nagle fizičke i psihičke promjene, a i promjene u okruženju. Adolescenti su sami po sebi osjetljiviji, te nije neuobičajeno donositi iracionalne odluke i ponašati se u skladu s emocijama. Ono što specifično karakterizira adolescenciju je odvajanje od roditelja i težnja za osnivanjem vlastitih odnosa, s prijateljima ali i s romantičnim partnerima. Često se u društvu može vidjeti da djeca počinju biti „posramljena“ svojih roditelja i bliskih odnosa s njima jer se na to gleda kao na nešto dječje.

Društvene mreže stvorile su iskrivljenu sliku uspjeha. Uspjeh se prikazuje kroz luksuzan život, savršeno organiziran dan, rano ustajanje i stalnu produktivnost. Uspoređujući uspjeh na društvenim mrežama sa stvarnošću, izgleda kao da je lako dostižan, a zanemaruju se individualne okolnosti, zdravlje, financijske mogućnosti, privilegije i slično.

Gotovo svi danas koriste Instagram, posebice mladi. Sadržaj na Instagramu je raznolik,  a količina informacija koju na dnevnoj bazi prikupimo je ogromna. Vrlo često se na kraju dana ne mogu niti sjetiti što sam sve taj dan pogledala na Instagramu. Gledamo sadržaj, a da pritom ni ne primijetimo koliko je vremena prošlo, a još veći problem nastaje kada pomislimo da je ono što vidimo na Instagramu stvarnost. Baš onda kada se zaglavimo u utopiji, u kojoj su svi savršeni kao nacrtani, trebamo ugasiti mobitel i vratiti se u realnost.

Poremećaji u hranjenju često se u javnosti povezuju isključivo sa ženama, iako istraživanja pokazuju da veliki broj muškaraca također prolazi kroz teške borbe s hranom, slikom tijela i samopouzdanjem. Stereotipi i društvene norme često sprječavaju muškarce da potraže pomoć, što problem čini još ozbiljnijim i dugotrajnijim.

Koji sve poremećaji hranjenja postoje? Poremećaji hranjenja obuhvaćaju različita stanja, uključujući: anoreksiju, bulimiju, binge eating (prejedanje), ortoreksiju i bigoreksiju (tzv. “mišićna dismorfija”, posebno česta kod muškaraca)

Poremećaji hranjenja često su viđeni kao internalizirani i individualni problem koji utječe samo na oboljelu osobu i njeno psihičko i fizičko zdravlje. No, takvi poremećaji utječu na kvalitetu obiteljskog, društvenog pa i partnerskog odnosa. Jedan od glavnih simptoma poremećaja hranjenja je nezadovoljstvo svojim tijelom i tjelesnom težinom, što može dovesti do odbijanja intimnih odnosa. Često osoba ne želi ulaziti u veze jer njezine negativne, opsesivne misli zauzmu cijeli njen život.

U moru toksičnih poruka vezanih uz hranu i tijelo koje se svakodnevno šire društvenim mrežama, jedna mi je posebno zapela za oko – ona koja kaže da bismo trebali „odvojiti emocije od hrane“. Ta rečenica implicira da bi naš odnos prema hrani trebao biti gotovo matematički: trebamo izračunati koliko našem tijelu treba i disciplinirano mu točno toliko dati. Na prvi pogled to zvuči logično. Iako takav pristup u nekim okolnostima može biti koristan, svodeći hranu isključivo na brojke zaboravljamo važnu činjenicu – emocije i hrana povezani su od samog početka našeg života.