Poremećaji hranjenja i samoozljeđivanje su u visokoj stopi komorbiditeta, što se vidi u preklapanju pojedinih simptoma i obrazaca ponašanja, iako su u suštini vrlo različiti. Ono što im je slično, što oboje može nastati kao rezultat samo-kažnjavanja. Samoozljeđivanje se odnosi na svako ponašanje kojim si osoba namjerno nanosi ozljede ili bol kako bi se nosila s teškim osjećajima, bolnim sjećanjima, situacijama i iskustvima. Takvo ponašanje može biti direktno usmjereno na tjelesno ozljeđivanje na primjer rezanje, grebanje ili paljenje kože, čupanje kose ili krasta, udaranje tijela i slično, ali može se raditi i o ostalim ponašanjima karakterističnim za poremećaj hranjenja poput prejedanja ili izgladnjivanja, pretjerane tjelovježbe, zloupotrebe psihoaktivnih tvari ili upuštanja u riskantne seksualne odnose.
Potreba za samoozljeđivanjem dolazi u trenutku kada je osoba prepravljena „nemirom u glavi“ i teškim emocijama, te ne zna što bi trenutačno učinila da se umiri, pa se tjelesna bol može doima poznatom, lako kontroliranom te će zaokupiti misle osobe u tom trenutku. Obrasci ponašanja samoozljeđivanja u slučaju poremećaja hranjenja uključuju povraćanje, zloupotrebu laksativa ili diuretika, pretjerano vježbanje, ograničavanje unosa hrane nakon prejedanja ili jedenje do nelagode ili boli.
Može biti teško prepoznati da se netko od vaših bližnjih bori sa samoozljeđivanjem. Pojedinci će to najčešće pokušati sakriti, to jest sakriti će tragove na tijelu i činiti to u tajnosti dalje od drugih jer osjećaju sram ili se boje osude. Evo nekoliko znakova po kojima možete naslutiti da se vaša voljena osoba bori s ovim problemom:
- Vidljive rane, porezotine, masnice
- Nošenje duge odjeće u toplijim mjesecima godine
- Izolacija
- Promjene u raspoloženju, češća iritabilnost ili potištenost
- Emocionalna nestabilnost
- Odupiranje bliskom fizičkom kontaktu, odbijanje presvlačenja pred drugima
- Korištenje flastera ili motanje dijelova tijela zavojima
Iako neki od ovih simptoma i ponašanja mogu aludirati na druge poremećaje i poteškoće, ako zapazite nešto neobično potrebno je obratiti pozornost na osobu i njezino ponašanje.
Cilj samoozljeđivanja nije uvijek suicidalne prirode, ipak se može oteti kontroli i izazvati ozbiljne mentalne i zdravstvene posljedice te biti opasno po život osobe. Iako i dalje nije potpuno istražen odnos između samoozljeđivanja i poremećaja prehrane, poznato je da prisutnog jednog može pogoršati stanje drugog. Povezani su na temelju zajedničkih čimbenika kao što su impulzivnost, teško emocionalno reguliranje, potreba za kontrolom, visoka samokritičnost i nisko samopouzdanje te povijest traume i/ ili zlostavljanja.
Učenje o tim ponašanjima može vam pomoći da ih prepoznate u sebi i drugima. Razgovaranjem i učenjem o tome pomažemo smanjiti stigmu i pomoći olakšati pristup traženja pomoći i podrške.
Sara Deković
Volonterka Centra BEA
