Mnogi ljudi koji boluju od poremećaja hranjenja izgledaju potpuno 'zdravo', a zapravo mogu biti u životnoj opasnosti. Glamurizacija se često hrani slikama ekstremne mršavosti, uspoređivanjem ili postavljanjem slika 'before and after'. Istina se krije u patnji koja se ne prepoznaje uvijek na vagi.
Anoreksija često se vidi kao ekstremna snaga volje jer on(a) 'samo želi biti mršav/a' ili prolazi kroz fazu jer se traži ili želi dobiti pažnju. Mnogi smatraju kako osoba svjesno bira da ne jede kako bi ostala disciplinirana i ustrajna u brojanju kalorija.
Anoreksija nije još jedna 'dijeta' kroz preskakanje obroka i društvenu izolaciju, niti je faza koja se otela kontroli. Ovdje se ponajprije radi o osjećajima poput straha, srama te manjku samopouzdanja i sigurnosti.
Suočavanje s neprestanim nametljivim mislima o hrani otežava svakodnevno raspoloženje i socijalizaciju, a glava je nenamjerno zaglavljena u stanju preživljavanja. No, riječ je o dubokim unutarnjim osjećajima, a ne o hrani koja opterećuje oboljele.
Hrana se koristi kao alat za suočavanje s emocijama koje se čine nepodnošljivima, a kada sve završi slijedi utapanje u krivnji. To je tajnovitost, samookrivljavanje i osjećaj zarobljenosti u ciklusu koji nitko ne bira.
Ovo je ozbiljna bolest, a ne mana ili disciplina karaktera. Neprestani strah oko obroka i zajedničkih okupljanja, izolacija i osjećaj nevoljenosti dovode osobu do povlačenja u tihoj patnji.
Oboljeli, preplavljeni sramom i strahom, skrivaju bol i zarobljuju osjećaje u vlastitom tijelu. Anoreksija, kao i svaki drugi oblik poremećaja prehrane, ozbiljna je mentalna bolest.
No, oporavak je moguć! Neizostavan je multidisciplinarni pristup stručnog tima koji uključuje psihoterapeuta, nutricionista i liječnika opće prakse.
U oporavku se često uvodi koncept intuitivnog hranjenja kako bi se osoba ponovno povezala s tjelesnim signalima gladi i sitosti.
Poremećaji hranjenja nisu 'doživotna osuda' niti nešto što se može samo 'držati pod kontrolom'. Oporavak nije samo prestanak bolesti, već ponovno otkrivanje života koji vrijedi živjeti.
Tara T.,
Volonterka Centra BEA
Literatura:
- Johnston, A. (1996). Eating in the light of the moon: How women can transform their relationship with food through myths, metaphors, and storytelling. Gürze Books.
- Schaefer, J. i Rutledge, T. (2003). Life without Ed: How one woman declared independence from her eating disorder and how you can too. McGraw-Hill.
Mrežni izvori i organizacije:
- Academy for Eating Disorders. (2020). Nine truths about eating disorders. https://www.aedweb.org/resources/online-library/nine-truths
- Centar BEA. (n.d.). Što su poremećaji hranjenja?. Preuzeto 27. veljače 2026. s https://www.centarbea.hr
- National Eating Disorders Association. (n.d.). The eating disorder iceberg. Preuzeto 27. veljače 2026. s https://www.nationaleatingdisorders.org
Znanstveni/Stručni dokumenti:
- Bulik, C. M. (2014). 9 truths about eating disorders [Infografika i priručnik]. Academy for Eating Disorders u suradnji s dr. Cynthijom Bulik.