Uspoređivanje može postati nesvjesno i svakodnevno. Uspoređujemo se s drugima dok scrollamo, dok smo u društvu ili samo hodamo ulicom. Iako na prvu to zvuči kao negativna stvar, postoje dvije dimenzije uspoređivanja. Uspoređivanje s osobama za koje smatramo da su u nečemu lošiji od nas ili s onima za koje smatramo da su bolji od nas.
Postavlja se pitanje zašto se uopće uspoređujemo s drugima, a mislim da odgovor leži u ljudskoj društvenoj prirodi. Uspoređivanje nastaje kada pokušavamo odrediti svoje osjećaje, osobine i vrijednosti pomoću analize ponašanja drugih ljudi. Ono može i biti korisno, na primjer ako uspoređujemo kako smo mi i neka druga osoba postupili u određenoj situaciji te onda možemo donijeti zaključak koji je postupak prikladniji.
Takozvano silazno uspoređivanje (s ljudima u nečemu gorim od nas) omogućava nam da svoje kvalitete vidimo kao bolje i naprednije te si time podižemo samopoštovanje. Smatram da je to ljudski i normalno te ne predstavlja problem i čini nas lošim osobama dok god to ne pređe u omalovažavanje drugih i pretjerano uzvisivanje samog sebe.
Ono što dosta ljudi doživljava, pogotovo kada se radi o djeci koja odrastaju, je negativno uspoređivanje sebe s drugima, odnosno kada vide sebe kao manje važnog na odnosu na druge. Koliko puta mi se dogodilo da sam se spremila za izlazak i osjećala dobro u svojoj koži, dok nisam došla među ljude. Onda si više nisam bila lijepa, odjeća mi nije bila dovoljno sređena. Ali zašto si dopuštam da tuđa ljepota ugrožava moju?
Sigurna sam da se i drugima isto to događa. Problem nastaje kada uspoređivanje dovodi do osjećaja bezvrijednosti, nedostatnosti i manjka samopoštovanja. Ovo bih također povezala sa količinom informacija o tuđim životima kojima smo u današnjici konstantno izloženi. Uspoređivanje s nekom drugom osobom koju ja smatram da ima nešto što ja nemam i bolja je od mene, može doći i od mojih pretpostavka o njoj i uopće ne biti točno.
Kada se uspoređujem s drugima trebam si postaviti pitanje otkuda taj nagon dolazi i kako to može utjecati na moje osjećaje. Potrebno je shvatiti da svatko od nas živi vlastiti život i ide vlastitim tempom. Lako je osjećati se kao da zaostajemo u životu i nismo postigli i nemamo dovoljno, kada se uspoređujemo s drugima koji su svoj uspjeh i sreću postigli u vrijeme koje je za njih pogodno i na neki svoj način, koji ne bi možda svakoj osobi odgovarao.
Također dobro je podsjetiti se da se svi tako ponekad osjećamo te da osoba s kojom se mi uspoređujemo se možda uspoređuje s drugima koje ona smatra boljima.
Zaključila bih da što se rjeđe uspoređujemo s drugima, to bolje. Zašto na uspoređivanje trošiti dragocjenu energiju koja nam je potrebna za ostvarivanje svojih ciljeva i na uživanje u životu?
Sara Deković,
volonterka Centra BEA
