Zašto ne mogu učiti? Priča o odgađanju...

Akademska prokrastinacija- odgađanje kod učenika i studenata

Više od 85% učenika i studenata ponekad prokrastinira. Oko 70% njih smatra se prokrastinatorima, a gotovo ih pola prokrastinira redovito te to smatra štetnim. Prokrastiniranje je ipak nešto zastupljenije kod studenata, nego kod učenika, a procjenjuje se da čak 95% studenata ponekad prokrastinira. Što se tiče roda, odgađanje je nešto češće kod muških studenata i učenika.

Obveza koja se najčešće odgađa jest pisanje radova, kao što su eseji, referati i seminari. Nakon toga slijede učenje za ispite, kolokvije i usmena ispitivanja te određeni projekti, na primjer, grupni radovi. Dok prokrastiniraju, učenici i studenti najčešće gledaju filmove ili serije, provode vrijeme na društvenim mrežama ili spavaju.  

Velik je broj razloga zbog kojih mladi odgađaju školske ili akademske obveze. Onaj koji vjerojatno prvi pada na pamet jest strah od neuspjeha. Za mnoge je ljude jedan od glavnih „pokretača“ prokrastinacije perfekcionizam. Iako strah od neuspjeha, perfekcionizam i anksioznost imaju svoje razlike, vrlo su povezani. Oni obično proizlaze iz želje za što boljim ocjenama i općim uspjehom. Težnja za uspjehom može doći iz vlastitih velikih očekivanja, očekivanja roditelja ili profesora, ali i zbog drugih učenika ili kolega na fakultetu. Učenici prilično često pričaju o tome koliko i kako uče te se međusobno uspoređuju. Velikom broju učenika lakše je prihvatiti da su dobili slabiju ocjenu ako nisu učili, nego da su se potrudili. Tada za svoju ocjenu mogu okriviti manjak vremena i truda, a ne manjak znanja i inteligencije (važno je napomenuti da su takva mišljenja iracionalna jer inteligencija i znanje nisu usko povezani s ocjenama).

Prokrastinacija često zna biti i kompetitivna, na primjer što ti je manje vremena trebalo da nešto naučiš, to si pametniji (ovo je također vrlo iracionalan stav). Kad razgovaraju o tome koliko su učili, učenici često znaju umanjiti vrijeme koje su potrošili na učenje zato što tako umanjuju šansu da će se „osramotiti“. Ako dobiju željenu ocjenu, tada će biti impresivno da su manje učili, a ako dobiju manju ocjenu od svojih kolega, imaju opravdanje. Roditelji često imaju velika očekivanja od svoje djece i stvaraju im velik pritisak, čak i kada toga nisu svjesni i imaju dobre namjere. Profesori također imaju značajan utjecaj na učenike i studente. Atmosfera u razredu ili na predavanju i pristup profesora mogu potaknuti nekoga na prokrastinaciju. Ponekad je i sam dolazak na sat nekog profesora iznimno stresan i može stvoriti jak osjećaj tjeskobe, ponekad čak i straha.

Više od pola odgađanja odnosi se na samostalne radove. Od učenika i studenata često se očekuje pisanje referata, eseja, lektira i seminara, izrađivanje plakata i prezentacija ili sličnih projekata. Takvo samostalno istraživanje postaje sve učestalije. Puno je razloga zbog kojih su mladima upravo takvi radovi toliko mrski. Jedan je od njih nedostatak komunikacije s profesorom, odnosno kada učenicima nije jasno što se od njih traži. Početak pisanja nerijetko je najveća prepreka jer učenici i studenti ne znaju gdje započeti, budući da ne razumiju zadatak ili nemaju ideja. Ponekad im tema jednostavno ne odgovara ili ih uopće ne zanima pa nemaju volju za pisanjem. I kod pisanja se može javiti prefekcionizam, na primjer, u potrebi da ne postoji nijedna gramatička pogreška i da svaka rečenica bude savršena.

Odgađanje ponekad proizlazi iz iscrpljenosti i umora (i psihičkog i fizičkog). Ponekad obveze budu toliko zahtjevne da osoba ima osjećaj kao da ne može više izdržati. Pritisak može biti toliko intenzivan da osoba doživi „burnout“, odnosno osjećaj bespomoćnosti i očaja zato što misli kako je nemoguće ispuniti sve obveze te uskladiti akademski i privatni život. Osjećaj iscrpljenosti mogu pojačati i neki mentalni poremećaji, poput depresije.

Mnoštvu učenika i studenata nedostaju organizacijske vještine koje su im potrebne za lakše izvršavanje zadataka. Često im se pomiješaju prioriteti ili krivo procjene koliko im je vremena potrebno za nešto. Neki misle kako bolje rade pod pritiskom, iako je u većini slučajeva to samo mit i nije zapravo istina. Nekad i ako sve pomno isplaniraju, budu ometeni i odgode obveze. Distrakcija i gubitak koncentracije jedni su od najčešćih razloga svih oblika  prokrastinacije, pa tako i akademske. Organizacijske vještine bile su iznimno važne za vrijeme online nastave, pogotovo ako ona nije uključivala nikakva predavanja, već samo zadatke. Radni dan nije imao zadanu strukturu, stoga su učenici i studenti sami birali kada će što rješavati, a to je na kraju većinom bilo navečer.

Tema o kojoj nisam pronašla gotovo nikakvu literaturu jest odgađanje odabira srednje škole ili fakulteta, stoga ću ukratko opisati vlastito iskustvo. Kod odabira srednje škole jedina stvar u koju sam bila, recimo sigurna (iako ne 100%), bila je odluka da idem u gimnaziju. Nisam imala posebne želje u vezi smjera ili škole, sve mi se činilo vrlo slično. Odabir škole stvarao mi je veliku tjeskobu, a profesionalna orijentacija nije mi nimalo pomogla. Iako sam znala ponešto o svakoj gimnaziji, do zadnjeg trena sam se premišljala koju da stavim na prvo mjesto i nijedna mi nije bila očiti favorit. Mislim da sam na kraju zbog previše analiziranja i razmišljanja o tome što će drugi misliti odabrala krivu školu. Iako nisam bila zadovoljna u toj školi i nije mi bilo ugodno, bilo me previše strah promijeniti školu. Često sam razmišljala o tome, ali stalno sam to odgađala i na kraju se nikada nije dogodilo. Što se tiče fakulteta, dugo sam imala jednu želju, a to je bilo da studiram izvan Hrvatske. Kad je došlo vrijeme da se pokušam upisati, samo sam odustala zato što sam bila uvjerena da me nijedan strani fakultet neće prihvatiti. Studiranje u Hrvatskoj bilo je mnogo jednostavnije i jeftinije. Odluka da ću studirati u Hrvatskoj dala mi je puno više vremena za pripreme i učenje za maturu. No, iako su svi oko mene učili tijekom cijele školske godine i išli na razne pripreme, ja sam počela učiti tek kad je škola završila. Učila sam jedan po jedan predmet, kako su ispiti bili raspoređeni. U tih mjesec dana stvarno sam požalila što nisam ranije počela učiti, ali bilo me previše strah. Sami razgovori o maturi bili su užasno stresni i pokušavala sam ih izbjegavati. Na kraju sam nekako položila maturu i odabrala fakultet, ali odmah nakon orijentacijskog tjedna upisala sam pauzu, bez da sam otišla i na jedno predavanje. Bilo me previše strah i anksiozno-depresivni simptomi činili su mi se prejaki za izdržati. Sad, naravno, mislim da sam krivo odlučila.

Ali, kad se osobi poput mene čini da je donijela dobru odluku? (Odgovor je nikada.)

Ja sam vrlo često jedan od onih prokrastinatora koji izvrše obveze koje su im nametnute, ali previše ih je strah napraviti nešto što oni žele i onda to nikada niti ne naprave.  

Autorica članka:

Nika Havrle, volonterka Centra BEA

Photo by Tony Tran on Unsplash

 

IZVORI:

https://www.nu.edu/resources/helping-students-overcome-procrastination/

https://solvingprocrastination.com/academic-procrastination/

https://www.prnewswire.com/news-releases/eighty-seven-percent-of-high-school-and-college-students-are-self-proclaimed-procrastinators-260750441.html

Predavanje mag. psych. Ene Uzelac  „Prokrastinacija ili zašto odgađamo obaveze“ za Centar BEA, 22. travnja 2021. -   https://youtu.be/mlU2p7K0Lc0