Društvene mreže stvorile su iskrivljenu sliku uspjeha. Uspjeh se prikazuje kroz luksuzan život, savršeno organiziran dan, rano ustajanje i stalnu produktivnost. Uspoređujući uspjeh na društvenim mrežama sa stvarnošću, izgleda kao da je lako dostižan, a zanemaruju se individualne okolnosti, zdravlje, financijske mogućnosti, privilegije i slično.
Svima dobro poznata „hustle“ kultura vrlo je česta kada se spominje uspjeh. Prema toj kulturi ljudi bi trebali raditi svaki dan, cijeli dan, odmaranje znači lijenost, a uspjeh dolazi samo ako se osoba iscrpljuje. Neosporno je da nam za uspjeh treba određena ustrajnost, ali razmišljanje koje dovodi do pretjeranog rada može dovesti do anksioznosti i „burnout-a“. Također, moramo uzeti u obzir da ne živimo svi iste živote, nitko nema isti životni put, ali ni uspjeh nije jednak za sve. Činjenica je da nemaju svi jednake financijske mogućnosti, podršku, slobodno vrijeme, zdravlje i slično, a društvene mreže previše pojednostavljuju uspjeh kao da je on lako i jednako dostižan za sve ljude. Samodisciplina bi se trebala odnositi na dosljednost i odgovornost, a društvene mreže ju često prikazuju kroz ekstreme kod kojih nema odmora i pogrešaka. Kao i kod drugih stvari, tako i kod uspjeha treba postojati ravnoteža. Trebamo biti dosljedni u svojim ciljevima i nastojati dati sve od sebe, ali ipak mjesta moramo ostaviti i za brigu o sebi i mentalnom zdravlju kroz odmor.
Također, postoje razni mitovi o uspjehu koji se pojavljuju na društvenim mrežama. Jedan od tih mitova je da uspješni ljudi ustaju u 5 ujutro. To bi značilo da što se ranije ustajemo biti ćemo uspješniji, prema tome onda je najbolje da ni ne spavamo. Uspjeh ne ovisi o tome kada se ustajemo već o navikama, okolnostima i kvaliteti rada. Sljedeći mit je da uspješni ljudi nikada nisu lijeni. Istina je da nam se svima dogodi da nam ponestane motivacije, što je sasvim normalno. Nismo roboti, a društvene mreže dane bez motivacije ne prikazuju. Zatim imamo mit o savršenim rutinama koje će nas dovesti do uspjeha, a one se odnose na posebne jutarnje rutine, planiranje bez pogrešaka, savršene planere i slično. Nadalje slijede mitovi o tome kako samodisciplina znači da nikad ne odustajemo, nema odmora dok ne uspijemo i mnogi drugi.
Svi ovi mitovi potiču nezdrav način razmišljanja i stvaraju nerealnu sliku o uspjehu. Normalno je ostati bez motivacije, preispitati svoje ciljeve, promijeniti put kojim želimo postići iste itd. Prava samodisciplina odnosi se na balans, učenje iz vlastitih pogrešaka i postavljanje realnih i ostvarivih ciljeva.
Mia Findrik, volonterka Centra BEA
