Tjelesna slika predstavlja način na koji se doživljavamo, mislimo i osjećamo o vlastitom tijelu. Ona se ne sastoji samo od objektivne percepcije fizičkog izgleda, već je složen spoj misli, emocija, iskustava i društvenih utjecaja. Odnos prema tijelu razvija se kroz cijeli život i mijenja se pod utjecajem obitelji, vršnjaka, medija, kulture i osobnih iskustava.
Djetinjstvo – temelji tjelesne slike
Dok smo djeca, ne brinemo se oko svog izgleda, u fokusu su nam igra i zabava. Tijelo nam služi kao „mehanička naprava“ za trčanje, skakanje, puzanje i slično. Većina djece voli jesti slatkiše i ne zamara se je li pojelo jednu kockicu čokolade ili cijeli red. Djeca ne razmišljaju o svom tijelu samoinicijativno, ali im okolina može stvoriti preduvjete za razvijanje nekog od poremećaja hranjenja. Postoje roditelji koji nastoje pretjerano kontrolirati svoju djecu te ograničavaju njihovu prehranu. Time se kod djece budi svijest o vlastitu tijelu. Komentari o izgledu, uspoređivanje s drugima ili naglašavanje težine mogu postaviti temelje pozitivne ili negativne tjelesne slike. Kako bi se na zdrav način trebala pobuditi svijest kod djece? Potrebno je naglasiti da nije dobro jesti puno slatkiša ne iz razloga što će se dijete “udebljati”, već treba pojasniti kako se s prekomjernom količinom unosa slatkiša mogu pojaviti određeni zdravstveni problemi. Nije svrha imati “lijepo” ili “savršeno” tijelo, nego ono koje je zdravo i koje će dopuštati djetetu da radi stvari koje su mu tada prioritet, što su igra i druženje s vršnjacima.
Adolescencija – razdoblje intenzivnih promjena
Adolescencija je posebno osjetljivo razdoblje jer dolazi do naglih tjelesnih i hormonalnih promjena. Mladi postaju svjesniji svog izgleda i uspoređuju se s vršnjacima te idealima koje promoviraju mediji. U današnje vrijeme, pod utjecajem društvenih mreža poput Instagrama i TikToka, pritisak da se postigne „savršeno tijelo“ još je izraženiji. Ono o čemu bi se trebalo više pričati su nerealni standardi. Internet pred nas stavlja očekivanja koja malo tko može ispuniti i ono što zapravo više manje ovisi o našoj genetici. Na primjer u periodu kada su kod djevojaka bili aktualni abnormalno mali strukovi, neke djevojke to nikada ne bi mogle postići bez obzira na količinu vježbanja ili restrikcija u prehrani jer su drugačije građene.
Isto tako se treba naglasiti da se trendovi jako brzo mijenjaju i da to što je sada “u trendu” već do sutra ujutro ne mora biti. Otprilike između 2012. i 2018. je bila aktualna Kim K sa svojim izrazito zaobljenim tijelom (koje naravno nije bilo prirodno već je ugradila implantate) koje se tada smatralo “idealom”. Veliki broj djevojaka, koje su si mogle priuštiti estetske operacije, pošao je njezinim koracima do tog “idealnog tijela”, samo da bi Kim 2021. izvadila implantate i vratila se prirodnijem stilu.
Zašto bismo trčali za nečime što netko drugi smatra „idealnim“ jer taj netko se u roku od dvadeset minuta može predomisliti?
Tijekom adolescencije ključno je razvijati kritičko razmišljanje o medijskim porukama, poticati samoprihvaćanje i usmjeravati pažnju na sposobnosti i vrijednosti koje nisu povezane s fizičkim izgledom. Također, puno je ljepše biti originalan, a ne stalno trčati za trendovima i biti kao svi ostali.
Rana i srednja odrasla dob – balans između izgleda i funkcionalnosti
U odrasloj dobi odnos prema tijelu često je povezan s profesionalnim, partnerskim i društvenim ulogama. Tijelo može postati izvor zadovoljstva, ali i frustracije, osobito nakon trudnoće, bolesti ili promjena u težini. Mnogi u ovoj fazi počinju više cijeniti funkcionalnost tijela – njegovu snagu, izdržljivost i sposobnost oporavka – umjesto isključivo estetskog aspekta. Razvijanje zdravih životnih navika, poput redovite tjelesne aktivnosti i uravnotežene prehrane, doprinosi ne samo fizičkom zdravlju već i pozitivnijoj slici o vlastitom tijelu.
Starija dob – prihvaćanje i prilagodba
Starenjem dolazi do vidljivih promjena: bore, sijeda kosa, smanjena mišićna masa i fizička izdržljivost. Društvo često idealizira mladost, što može otežati prihvaćanje tih promjena. Ipak, mnoge osobe u starijoj dobi razvijaju dublje prihvaćanje vlastitog tijela, fokusirajući se na iskustvo, mudrost i životna postignuća umjesto na vanjski izgled. Pozitivna tjelesna slika u starijoj dobi povezana je s boljim mentalnim zdravljem i kvalitetom života.
Tjelesna slika nije statična – ona se mijenja i oblikuje tijekom cijelog života. Razvijanje zdravog odnosa prema tijelu podrazumijeva samoprihvaćanje, brigu o zdravlju i kritički odnos prema društvenim idealima ljepote. Djecu bi se odmalena trebalo učiti o pravim vrijednostima tijela, a to su da je najbitnije da nam je tijelo zdravo i da nam dopušta da sudjelujemo u raznim aktivnostima. Mršavo ili takozvano „idealno“ tijelo nam neće ništa značiti ako smo prikovani za krevet zbog neke bolesti. Također, nikada ne smijemo osuđivati ljude na temelju njihove težine i misliti „ona je barem mršava, njoj je sigurno život idealan“. Ponekad ta osoba prolazi kroz najteže trenutke svoga života, a mi je ocjenjujemo na osnovi izgleda.
Ključnu ulogu imaju podrška okoline, edukacija i njegovanje unutarnjih vrijednosti. Kada tijelo promatramo kao saveznik, a ne kao neprijatelja, gradimo temelj za dugoročno psihičko i fizičko blagostanje.
Petra Buhin,
volonterka Centra BEA
