Uključite se u besplatne seanse terapije pokretom i plesom u Rijeci! Volonterka Centra BEA nudi osobama s poteškoćama u odnosu na tijelu i hranu mogućnost besplatne terapijske podrške. Terapije se provode uživo na području Rijeke (postoji mogućnost dogovora oko istočnog ili zapadnog dijela grada), u ritmu jednom tjedno, a namijenjene su punoljetnim osobama iz Rijeke i okolice.
Dragi roditelji,
Znamo koliko boli i koliko vas plaši ova spora, tiha borba. Normalno je osjećati nemoć dok gledate svoje dijete kako pati, a oporavak se čini tako dalekim i neizvjesnim. U tom golemom strahu za djetetov život i zdravlje, prirodan roditeljski nagon tjera vas da brojite svaki zalogaj, provjeravate vagu i očajnički pokušavate urazumiti dijete razgovorom o važnosti hrane i zdravlja tijela.
Nije lako živjeti s oboljelim članom obitelji, osjećati nemoć i zbunjenost oko toga kako ispravno reagirati. Da biste se osnažili i znali pomoći svome djetetu, uključite se u grupu podrške za roditelje Centra BEA.
Najavljujemo početak novog ciklusa online grupe podrške za roditelje u Centru BEA. Grupa će se održavati utorkom navečer od 20.30 do 22h, sa početkom 29.9.2026.
Centar BEA najavljuje pokretanje dvije nutricionističke grupe u online formi: za poteškoće vezane uz dijagnoze anoreksije, bulimije i nespecifičnog poremećaja hranjenja ponedjeljkom navečer, i za emocionalno jedenje utorkom navečer.
Nutricionističke grupe primjenjuju metodu KBT-E koja je dokazano učinkovita u poboljšanju odnosa prema hrani. KBT-E metoda preporučuje se u najvažnijim svjetskim smjernicama za liječenje poremećaja hranjenja.
Centar BEA preporučuje grupu koja se bavi izazovima odrastanja adolescenata, pod vođenjem psihodramske terapeutkinje Irene Bohač.
Ne uspijevate stati na kraj žudnji za slatkim ili slanim jelima? Osjećate krivnju i sram nakon još jednog prejedanja? Možda ćete baš u grupi podrške Centra BEA napraviti korak prema sebi i uravnoteženijem odnosu prema hrani i tijelu.
Osobe koje dugo godina svoje emocionalne potrebe rješavaju hranom rijetko uspijevaju samo korigirati odnos prema hrani bez cjelokupne unutarnje promjene. Ukoliko smo se velik dio života oslanjali na hranu kao regulatora našeg raspoloženja, kako samo „maknuti“ prejedanja bez da se pozabavimo i svojim emocijama?
