Hrana je jedna od osnovnih potreba za život. U moderno vrijeme kada se više pažnje posvećuje mentalnom zdravlju, u hranjenju prepoznajemo i dublje značenje. Hrana je nužna za preživljavanje, ali ima i snažnu emocionalnu ulogu u našem životu. Hranu povezujemo s emocijama, sjećanjima i nekim osobnim iskustvima. Kroz povijest je često bila simbolom zajedništva, brige, gostoljubivosti i pripadnosti. Iako u suvremenom društvu živimo u obilju hrane, ona kod nekih može izazivati stres te pojedinac ima složen odnos s njom.
Fizička glad je prirodan signal koji nam tijelo šalje kada mu nedostaje energije. Glad prepoznajemo po više fizičkih znakova, poput kruljenja u želudcu, osjećaja slabosti, umora ili ako imamo problema s koncentracijom. Kada imamo fizičku glad, obrok nam donosi osjećaj sitosti i zadovoljstva te nam je u interesu što prije doći do izvora hrane. Nakon jela naše tijelo se umiruje jer su naše potrebe zadovoljene i možemo „normalno“ nastaviti s našim danom. Fizičku glad također povezujemo s brigom o zdravlju i ravnotežom organizma. Bitno je imati redovite obroke kako bismo održali stabilnu razinu energije, poboljšali svoje raspoloženje i doprinijeli općem fizičkom i psihičkom zdravlju.
Za razliku od fizičke gladi, emocionalna glad proizlazi iz psiholoških i emocionalnih stanja. Često se javlja naglo i nepredvidivo, bez obzira na to kada smo posljednji put jeli. Emocionalnu glad najčešće povezujemo s neugodnim emocijama poput tuge, stresa, ljutnje ili tjeskobe. Ona se također može pojaviti u trenutcima slavlja ili nagrađivanja. U tim situacijama obično posežemo za specifičnom vrstom hrane, odnosno onom koja nam u trenu pruža najveće zadovoljstvo ili koja nas vezuje uz djetinjstvo. Najčešće su to slatkiši ili neka visokokalorična i masna hrana. Međutim, za razliku od fizičke gladi, emocionalna glad rijetko se zadovolji jelom. S obzirom na to da je ona proizašla u trenu određenih emocija, nakon konzumacije hrane mogu se pojaviti osjećaji poput krivnje ili nezadovoljstva. Zašto je to tako? Zato što pravi uzrok naše potrebe nije bila glad, već određena emocija koja je ostala nerazriješena.
Kako bismo imali što zdraviji odnos prema hrani ključno je razlikovati fizičku i emocionalnu glad. Trebamo naučiti čitati znakove koje nam vlastito tijelo šalje, odnosno naučiti prepoznavati kada nam je uistinu potrebna hrana, a kada emocionalna podrška. Emocionalna glad ne zahtijeva obrok, već malo pažnje posvećene našem unutarnjem stanju. Hranu ne bismo trebali koristiti kao primarni način suočavanja s emocijama. Umjesto toga trebamo razvijati druge strategije. Za nekoga je to razgovor s bliskom osobom, netko kome se mogu u potpunosti otvoriti i reći što im se mota po mislima. Drugi svoje umirenje pronalaze u samoći i opuštanju, kako bi lakše posložili svoje misli. Takav pristup pomaže u jačanju emocionalne stabilnosti i sprječava nezdrav odnos prema prehrani.
Hrana može biti izvor zadovoljstva, užitka i povezanosti s drugima, ali ne bi trebala biti jedini odgovor na naše emocionalno stanje. Tek kada naučimo slušati svoje tijelo i prepoznati svoje emocije hrana poprima svoju pravu ulogu: postaje podrška životu, a ne naš najveći neprijatelj.
Petra Buhin,
Volonterka Centra BEA
