U LGBTQ + populaciji veća je prevalencija psihičkih poremećaja, a među njima i poremećaja hranjenja. Jedna od provedenih studija (NEDA 2018, prema Parker i suradnici 2020.) pokazuje kako je otprilike 54% pripadnika LGBTQ+ za svog života oboljelo od poremećaja hranjenja, a još 21% ih sumnja kako su imali izvjesne poteškoće u odnosu na hranu i tijelo.
Zašto su pripadnici LGBTQ + zajednice ranjiviji za razvoj psihičkih poremećaja, među ostalim poremećaja hranjenja?
Jedno od dominantnijih objašnjenja je takozvani model manjinskog stresa (MSM). Naime, pojedinci koji u nekom društvu predstavljaju manjinsku skupinu, po bilo kojoj osnovi (socioekonomskom statusu, nacionalnosti, seksualnoj orijentaciji itd.), svakodnevno se susreću s predrasudama i diskriminacijom od strane pojedinih pripadnika većinske populacije, a često postaju i žrtve psihičkog, fizičkog ili ekonomskog nasilja. U LGBTQ+ populaciji istraživanja pokazuju kako čak 50% osoba doživi određeni oblik zlostavljanja i nasilja već tijekom djetinjstva, prije nego dosegnu punoljetnu dob (prema Parker i suradnici 2020).
Također, pripadnici navedene skupine, u određenom stupnju mogu internalizirati neke od predrasuda okoline, što snažno narušava sliku o sebi i svojoj vrijednosti. Provedena istraživanja tako pokazuju sniženu razinu samopoštovanja (Wilson, Zeng i Blackburn, 2011, prema Kamenov i sur., 2016.), ali i slabije efikasne procese nošenja sa stresom. Navedeno se može povezati s nižom podrškom okoline te izbjegavaju traženje stručne pomoći iz straha od stigme i očekivanih negativnih iskustava, a zbog čega su reduciranih zaštitnih faktora u suočavanju s izazovima svakodnevice čime se produbljuje njihova unutarnja bol i patnja.
Uz navedena objašnjenja koja predstavljaju mehanizme u podlozi razvoja psihičkih smetnji kod osoba pripadnika LGBTQ + populacije, važno je razumjeti koje su to specifičnosti zbog kojih imaju veću vjerojatnost razvoja poremećaja hranjenja u odnosu na ostatak populacije.
U slučaju transrodnih osoba moguće je objašnjenje inicijalno nezadovoljstvo tijelom koje se vezuje uz spol pripisan rođenjem te težnja zadovoljavanja tjelesne građe u skladu s tipičnim fenotipom roda s kojim se identificiraju. Drugim riječima, manipulacija u unosu hrane restriktivnog tipa kod transmaskuline osobe (osobe po rođenju ženskog spola koja se identificira maskulino) može služiti u svrhu odmicanja od femininog, ženskog fenotipa (pokušaj "bijega/sakrivanja“ vlastitih oblina koje su dio femininog fenotipa i ženskih spolnih obilježja), dok je kod transfemininih osoba (osobe po rođenju muškog spola koja se identificira feminino) moguća pojava kompulzivnog prejedanja u svrhu dobivanja na kilaži i prikrivanja maskulinih karakteristika (primjerice širokih ramena, "adamove jabučice" i sl.). Važno je napomenuti kako su istraživanja na navedenu temu vrlo reducirana te se stoga ne mogu donijeti jasni zaključci već samo postaviti hipoteze vezane uz mehanizme u podlozi, koje je potrebno dodatno ispitati daljim istraživanjima u ovom području.
Također, u obzir je potrebno uzeti i doživljaj traume u odnosu na tijelo koju kod transrodnih osoba možemo u širem kontekstu tumačiti kao snažan distres i nelagodu prema tijelu s obzirom na spol pridan rođenjem, a što može utjecati na razvoj averzije prema tijelu općenito te se tumačiti kao jedan od okidača za razvoj smetnji iz kruga poremećaja hranjenja.
Kod osoba homoseksualne orijentacije također ne postoje jednoznačni nalazi istraživanja na osnovu kojih bi se mogla postaviti jasna teorijska osnova, međutim na razini prevalencije poteškoća možemo ustanoviti kako provedene studije uglavnom pokazuju da se među homoseksualnim muškarcima nalazi veći broj oboljelih od poremećaja hranjenja, čije je mehanizme razvoja i održavanja poteškoća još potrebno dodatno istražiti.
Zaključno, pripadnici LGBTQ + zajednice suočavaju se sa specifičnim izazovima u odnosu na ostatak populacije, što predstavlja jedan od mehanizama razvoja i održavanja psihičkih poteškoća, među kojima se nalaze i poremećaji hranjenja. Posebno treba istaknuti transrodne osobe čija su iskustva u odnosu na tijelo obojena nelagodom i distresom koji može dovesti do averzije u odnosu na tijelo i spolna obilježja pripisana rođenjem, a što može biti jedan od okidača za razvoj distorziranih ponašanja hranjenja iz kruga poremećaja hranjenja.
Volonterka Centra BEA, Ana Z.
Literatura
Huić,A., Jelić,M., Kamenov,Ž.: Manjinski stres i mentalno zdravlje osoba homoseksualne i biseksualne orijentacije: pregled empirijskih provjera modela manjinskog stresa iz perspektive hrvatskog društva, Kriminologija i socijalna integracija Vol. 23 Br.2. 2015
Parker, L.L., Harriger, J.A. Eating disorders and disordered eating behaviors in the LGBT population: a review of the literature. J Eat Disord 8, 51 (2020). https://doi.org/10.1186/s40337-020-00327-y
Žegura, Iva. Rodni identiteti, rodna disforija, rodna inkongruencija i poremećaji hranjenja. Knjiga sažetaka sa kongresa „Men have it too“.