Volonteri pišu

Ogledalo je jedan od onih predmeta koje gotovo da i ne možemo izbjeći. Susrećemo ga po kući, pa čak i na ulici kada se ugledamo u odrazu izloga trgovine. Svaki put kad se pogledamo, naš odraz može nam slati različite poruke. Katkad naš odraz djeluje smireno, a na neke dane se možda ne prepoznajemo te kao da stranac stoji s druge strane. Ponekad dobijem dojam da to ogledalo ne prikazuje odraz mene u fizičkom obliku, već kao da mi šalje prikaz onoga što osjećam, stanja svijesti i nekih neizgovorenih misli.

Kada razmišljam o manama na svome tijelu, često se pitam što drugi ljudi misle o vlastitim tijelima. Provode li i oni sate na mobitelu analizirajući svoje fotografije u nedogled? Koriste li svaki taman izlog da provjere svoj odraz u njemu ili pak preplašeno skreću pogled kako bi izbjegli suočavanje sa time kako izgledaju? Nije lako nositi opsesiju vlastitim umišljenim ili stvarnim tjelesnim nedostacima. Čini nam se kako svi gledaju samo u naše klempave uši, veliku guzu ili čudan nos, a zaboravljamo kako su nama tuđe posebnosti simpatične i često privlačne.

Emocionalno prejedanje se definira kao unos većih količina hrane, često visokokalorične i prerađene, iz potrebe za ugodom, smirenjem i potražnje za brzim dopaminom, a ne zbog same gladi. Ustvari to je mehanizam kojim se osoba bori, bolje rečeno na taj način utišava negativne emocije i stres. Termin koji je poznat je „comfort food“ – hrana koju povezujemo s dobrim sjećanjima kao što je juha kao što ju je baka pravila, omiljeni slatkiši i slično. Mnogi ljudi posežu za hranom kada se nešto slavi, a jednako tako kada je i negativna situacija u pitanju.

Sindrom ponovnog hranjenja (eng. refeeding syndrome) je hitno medicinsko stanje do kojeg dolazi kada teško pothranjena osoba prebrzo ponovno započne jesti. Upravo je zato važno da je proces oporavka od poremećaja prehrane pod nadzorom liječnika, odnosno stručnih osoba.

Danas se razni trendovi u društvu brzo mijenjaju, uključujući i trendove o zdravom i poželjnom izgledu tijela. Značajan utjecaj na stvaranje mišljenja o idealnom izgledu danas imaju influenceri, a posebice fitness influenceri koji putem svojih platformi prikazuju vlastite rutine kojima postižu “idealan izgled“ s ciljem promoviranja zdravog načina života.

Povijesno gledano, kliničke manifestacije poremećaja hranjenja kod muškaraca percipirane su kao rijetke i atipične – takva percepcija rezultirala je sustavnom nedovoljnom zastupljenošću muškaraca u istraživanjima poremećaja hranjenja.  Imajući na umu da su problemi s mentalnim zdravljem još uvijek u određenoj mjeri predmet stigme, u kontekstu muškaraca koji pate od poremećaja hranjenja govorimo o dvostrukoj stigmatizaciji: s jedne strane zbog samog problema mentalnog zdravlja, a s druge strane zbog bolesti koja se dominantno pripisuje ženama.