Volonteri pišu

Mladi su danas vrlo aktivni na društvenim mrežama i dok su mladićima interesi raznoliki, djevojke najviše zanimaju moda i ljepota. One često prate poznate osobe čiji ih životni stil ili način odijevanja inspirira. Praćenje primjerice modnih trendova može potaknuti kreativnost, pomoći djevojkama da iskuse različite stvari ili izađu iz zone komfora. Svejedno, postoji i druga strana društvenih mreža s kojom se djevojke često susreću poput body shaminga, uspoređivanja, nametanja idealnog izgleda, seksualiziranih poruka i slično.

Gledanje u ogledalo. Jedna od najčešćih aktivnosti osoba s poremećajem hranjenja. Ili izbjegavanje ogledala. Jedno od toga dvoje je sigurno.

Nekada želimo izbjeći sva ogledala i mjesta u kojima možemo vidjeti svoj odraz, ali ponekad nas ono mami i zadržava ispred sebe satima. Tada se vidimo kao drugu osobu koja zapravo ne postoji, ali je preslika naših nesigurnosti i rezultat je iskrivljenih misli zbog poremećaja hranjenja.

Mnogi ljudi koji boluju od poremećaja hranjenja izgledaju potpuno 'zdravo', a zapravo mogu biti u životnoj opasnosti. Glamurizacija se često hrani slikama ekstremne mršavosti, uspoređivanjem ili postavljanjem slika 'before and after'. Istina se krije u patnji koja se ne prepoznaje uvijek na vagi.

Anoreksija često se vidi kao ekstremna snaga volje jer on(a) 'samo želi biti mršav/a' ili prolazi kroz fazu jer se traži ili želi dobiti pažnju. Mnogi smatraju kako osoba svjesno bira da ne jede kako bi ostala disciplinirana i ustrajna u brojanju kalorija.

Tjelesna slika predstavlja način na koji se doživljavamo, mislimo i osjećamo o vlastitom tijelu. Ona se ne sastoji samo od objektivne percepcije fizičkog izgleda, već je složen spoj misli, emocija, iskustava i društvenih utjecaja. Odnos prema tijelu razvija se kroz cijeli život i mijenja se pod utjecajem obitelji, vršnjaka, medija, kulture i osobnih iskustava.

Djetinjstvo – temelji tjelesne slike

Često se govori kako su poremećaji hranjenja iznimno iracionalni, a oboljeli vječno čuju isti rečenicu: ,,Ali ti si tako racionalna/pametna osoba, zašto si ovo radiš?"

I istina je, onima koji nisu to iskusili, nevjerojatno je teško shvatiti kako osoba može ići protiv svoje prirode i potreba.

Kao nastavnica u srednjoj školi svakodnevno razgovaram s adolescentima. Iako generacijski nisam toliko udaljena od svojih učenika, primjećujem da je moje odrastanje u nekim aspektima bilo drugačije. Kada sam bila njihovih godina, pametne telefone nismo imali, a društvene mreže bile su u svojim začecima. Kontakt s idealima ljepote koje je promovirala zapadna kultura odvijao se prvenstveno putem televizije i časopisa. Tu razliku ne ističem iz nostalgije, već zato što je važna za razumijevanje promjena koje su se u međuvremenu dogodile. Nekada je ideal ljepote imao distancu.