Volonteri pišu

Često se govori kako su poremećaji hranjenja iznimno iracionalni, a oboljeli vječno čuju isti rečenicu: ,,Ali ti si tako racionalna/pametna osoba, zašto si ovo radiš?"

I istina je, onima koji nisu to iskusili, nevjerojatno je teško shvatiti kako osoba može ići protiv svoje prirode i potreba.

Kao nastavnica u srednjoj školi svakodnevno razgovaram s adolescentima. Iako generacijski nisam toliko udaljena od svojih učenika, primjećujem da je moje odrastanje u nekim aspektima bilo drugačije. Kada sam bila njihovih godina, pametne telefone nismo imali, a društvene mreže bile su u svojim začecima. Kontakt s idealima ljepote koje je promovirala zapadna kultura odvijao se prvenstveno putem televizije i časopisa. Tu razliku ne ističem iz nostalgije, već zato što je važna za razumijevanje promjena koje su se u međuvremenu dogodile. Nekada je ideal ljepote imao distancu.

Poremećaji hranjenja i samoozljeđivanje su u visokoj stopi komorbiditeta, što se vidi u preklapanju pojedinih simptoma i obrazaca ponašanja, iako su u suštini vrlo različiti. Ono što im je slično, što oboje može nastati kao rezultat samo-kažnjavanja. Samoozljeđivanje se odnosi na svako ponašanje kojim si osoba namjerno nanosi ozljede ili bol kako bi se nosila s teškim osjećajima, bolnim sjećanjima, situacijama i iskustvima.

Poremećaj hranjenja je duboko narušen odnos prema vlastitom tijelu i hrani koji dovodi do negativnih posljedica na psihičko i fizičko zdravlje oboljele osobe.

Hrana je jedna od osnovnih potreba za život. U moderno vrijeme kada se više pažnje posvećuje mentalnom zdravlju, u hranjenju prepoznajemo i dublje značenje. Hrana je nužna za preživljavanje, ali ima i snažnu emocionalnu ulogu u našem životu. Hranu povezujemo s emocijama, sjećanjima i nekim osobnim iskustvima. Kroz povijest je često bila simbolom zajedništva, brige, gostoljubivosti i pripadnosti. Iako u suvremenom društvu živimo u obilju hrane, ona kod nekih može izazivati stres te pojedinac ima složen odnos s njom.

Ogledalo je jedan od onih predmeta koje gotovo da i ne možemo izbjeći. Susrećemo ga po kući, pa čak i na ulici kada se ugledamo u odrazu izloga trgovine. Svaki put kad se pogledamo, naš odraz može nam slati različite poruke. Katkad naš odraz djeluje smireno, a na neke dane se možda ne prepoznajemo te kao da stranac stoji s druge strane. Ponekad dobijem dojam da to ogledalo ne prikazuje odraz mene u fizičkom obliku, već kao da mi šalje prikaz onoga što osjećam, stanja svijesti i nekih neizgovorenih misli.