Volonteri pišu

Emocionalno prejedanje se definira kao unos većih količina hrane, često visokokalorične i prerađene, iz potrebe za ugodom, smirenjem i potražnje za brzim dopaminom, a ne zbog same gladi. Ustvari to je mehanizam kojim se osoba bori, bolje rečeno na taj način utišava negativne emocije i stres. Termin koji je poznat je „comfort food“ – hrana koju povezujemo s dobrim sjećanjima kao što je juha kao što ju je baka pravila, omiljeni slatkiši i slično. Mnogi ljudi posežu za hranom kada se nešto slavi, a jednako tako kada je i negativna situacija u pitanju.

Sindrom ponovnog hranjenja (eng. refeeding syndrome) je hitno medicinsko stanje do kojeg dolazi kada teško pothranjena osoba prebrzo ponovno započne jesti. Upravo je zato važno da je proces oporavka od poremećaja prehrane pod nadzorom liječnika, odnosno stručnih osoba.

Danas se razni trendovi u društvu brzo mijenjaju, uključujući i trendove o zdravom i poželjnom izgledu tijela. Značajan utjecaj na stvaranje mišljenja o idealnom izgledu danas imaju influenceri, a posebice fitness influenceri koji putem svojih platformi prikazuju vlastite rutine kojima postižu “idealan izgled“ s ciljem promoviranja zdravog načina života.

Povijesno gledano, kliničke manifestacije poremećaja hranjenja kod muškaraca percipirane su kao rijetke i atipične – takva percepcija rezultirala je sustavnom nedovoljnom zastupljenošću muškaraca u istraživanjima poremećaja hranjenja.  Imajući na umu da su problemi s mentalnim zdravljem još uvijek u određenoj mjeri predmet stigme, u kontekstu muškaraca koji pate od poremećaja hranjenja govorimo o dvostrukoj stigmatizaciji: s jedne strane zbog samog problema mentalnog zdravlja, a s druge strane zbog bolesti koja se dominantno pripisuje ženama.

Kada osoba koju volimo ima poremećaj hranjenja, prirodno je da joj želimo pomoći i pružiti podršku na putu oporavka. Taj put je složen, odvija se u nekoliko faza i svaka od njih zahtijeva poseban oblik razumijevanja. Na početku je važno podržati osobu pri uključivanju u liječenje. Poremećaji hranjenja često su praćeni poricanjem bolesti, prikrivanjem određenih ponašanja ili strahom od traženja pomoći.

Zamislite da ulazite u kuću i osjetite miris jela koje vam je nekoć s ljubavlju pripremala vaša baka. Odmah se nasmiješite, osjetite nostalgiju i s veseljem čekate prvi zalogaj. U nekoj drugoj situaciji možda odrješito kažete Ja to ne jedem! nakon što vas netko ponudi jelom koje ste kao mali, iako siti, morali pojesti do kraja pa vam je od toga bilo loše. A možda pak, čim vam dođu gosti, iznosite hranu na stol jer ste naučili da je to znak gostoljubivosti i topline. Ovi i mnogi drugi primjeri pokazuju nam da hrana nikad nije samo hrana.